digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Islamska odmjerenost i principi društvene promjene

Autor: Nedim Haračić Septembar 20, 2015 0

Zakonitosti koje je Uzvišeni Allah učinio stalnim i nepromjenljivim uzusima kur’anska terminologija označava kao „Allahov Sunnet“ i one postoje i u kosmosu i na Zemlji, među ljudima, u društvu; dešavaju se kroz povijest i smjene generacija, kroz njihove uspone i padove, slabosti, snagu, napredak i pad.

A pošto je to zakonik u njemu egzistiraju i uzroci koji su njegov ključni dio. Nas ovdje interesiraju odgovori na krucijalna pitanja: zašto promjene, kada počinju, koji su njihovi uzroci i zakonitosti, koja je uloga obrazovanja i metodologije srednjeg puta u ovim promjenama... Iščitavajući Kur’an i tražeći termine vezane za promjene i promatrajući ajete koji kazuju o događajima koji su donijeli promjene, iznjedrit će se nedvojben dojam da su odgoj i obrazovanje temeljni putevi koji vode ka pozitivnim promjenama, kao što ćemo naći da su zabluda, s jedne, i zulum, s druge strane, uzroci zbog kojih nastaju promjene u negativnom smjeru. Ali, naći ćemo i da je čovjek u stanju da kontrolira do određene mjere promjene koje se dešavaju u društvu. Potpora ovakvom mišljenju su sami ajeti koji neposredno kazuju o promjenama, poput ajeta: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ (Er-Ra'd, 11) Određeni kur'anski termini još jače aludiraju na to da je čovjek kadar činiti krucijalne promjene i da za to postoje zakonitosti i metodologija. Tako je termin islah (ispravljanje) u Kur'anu zastupljen na više od 170 mjesta, kroz različite okolnosti, obične i specifične situacije, ili kao klasično edukativno-pedagoški metod za promjene stanja. Popravljanje može biti općenito sve što aludira na oporavak i poboljšanje stanja među ljudima (Tefsir El-Kurtubi), i mada su mnogi od tih ajeta objavljeni s povodom, njihova obrazovno-pedagoška pouka je upućena cijelom društvu (Tefsir Ibn Ašur).

Teorije o društvenim promjenama

Društvene su promjene pratili brojni naučnici kroz povijest, a sam termin „društvene promjene“ prvi je naveo Adam Smith (1723-1790) u svojoj knjizi „The Wealth of Nations“, ali je značajnije i šire korišten početkom dvadesetog stoljeća u knjizi „Social Change“ (Društvene promjene) od strane autora Williama Ogburna, 1922. god. Mada su islamski učenjaci već iz prvih generacija ukazivali na zakonitosti i uzroke promjena u društvu, to je ostalo samo na parcijalnim principima, dakle bez tematske analize ovog pojma. Ibn Haldun (1332-1406) je prvi među islamskim učenjacima diskutirao o pojmovima koji su neposredno dio socijalne zakonitosti, kazivao je o sociološkom fenomenu „ciklusnih promjena“ gdje određena civilizacija doživi uspon i ide ka svome napretku do određene granice koja predstavlja njen vrh, a potom doživljava postepeni pad i krah (Mukaddima, str. 38). Postoji i teorija o principu promjena koje nastaju uslijed sukobljavanja među različitim klasama gdje su međusobne suprotnosti osnovni razlog koji dovodi do promjena. Nadalje, imamo teoriju o tome da je materijalni faktor ključni uzrok promjenama; po jednima je to ipak tehnološki nivo razvoja, po drugima intelektualna jačina u društvu, a po trećima su to faktori koji uspostavljaju ravnotežu, bilo da polaze od pojedinca ili od društva u cjelini.

Društvene promjene spomenute u Kur'anu

Svjetska promjena ili promjena civilizacije spominje se u ajetima iz sure Er-Rum (1-4) u kojima Kur'an nadnaravnim stilom kazuje o civilizacijskim promjenama koje će se desiti u skoroj budućnosti, kada će se sukobiti dvije najveće svjetske imperije i kada će preimućstvo doći na stranu Bizantinaca ispred perzijske sile.

Promjena društvene klase opisana je u ajetima iz sure El-Kehf gdje se kazuje o vremenskom periodu koji je trajao manje od tri stotine godina koliko su mladići iz pećine proboravili u dubokom snu. Kada su izašli među svijet, nekadašnje osorne glavešine su postale oni koji pozivaju imanu i grade mesdžide, nakon što su bili zulumćari i idolopoklonici koji su druge odvraćali od vjere.

Promjene u vlasti u Kur'anu se spominju u kazivanjima koja se tiču Egipta u kojem su se izmijenile brojne i različite oligarhije pa su tako veliki period nad njim vladali faraoni, dok su jedan period vođstvo imali vladari. Promjene stanja u određenom narodu su eksplicitno spomenute u dva ajeta (prvi je spomenut u uvodu teksta) i u njima se na nedvojben način kazuje o promjenama koje nastaju kod jednog naroda shodno riječima Uzvišenog: „To je zato što Allah neće promijeniti blagostanje nekoga naroda kome je blagostanje podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.“ (El-Enfal, 53) Oba ajeta jasno kažu da zajednica ima ključnu ulogu u promjenama koje nastaju kada oni promijene ono što je pri njima. Harf „ba“ u ajetima je uzročni, što znači da su promjene koje ljudi učine u sebi ili pri sebi uzrokom zbog kojeg Allah pokrene globalne promjene. Promjene, dakle, počinju sa promjenama u samom čovjeku, kroz njegovo ubjeđenje i vjeru, a nakon čega se ovo ubjeđenje reflektira kroz njegova djela, prvo kod pojedinca, a onda kod cijele zajednice predstavljene kroz različite institucije, političke, privredne, obrazovne...

Obrazovanje i odgoj su temeljni načini promjene društva koja polazi od osnove promjene onoga što je pri svakoj ličnosti „ma bienfus“. Zato je misija poslanika bila da uputi ljude, da ih poduči i očisti, kao što kaže Uzvišeni: „Kao što smo vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslali da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči.“ (El-Bekara, 151) Metodologija poduke i odgoja je utemeljena na srednjem putu, s postupnošću i odmjerenošću, počinje podučavanjem ispravnom uvjerenju i usađivanjem jasne i odlučne vjere, ali na principima koji odgovaraju ljudskoj prirodi i zdravom razumu. Potom se uspostavlja obligatni ibadet koji predstavlja, između ostalog, ravnotežu između duhovnih i tjelesnih potreba. Nakon toga se uvode određene zabrane koje se ponekad ustanovljavaju postupno i tek nakon dugog vremenskog perioda (poput konzumiranja alkohola). Ukratko, svi su principi u odgojno-edukativnom djelovanju odmjereni i umjesni: poduka savjetom i lijepom riječju, poduka primjerom, poduka kroz kazivanja o prijašnjim događajima, poduka pomoću buđenja žudnje i želje (tergib) npr. za Džennetom, ali i zastrašivanja (terhib) npr. kaznom... Obrazovanje i odgoj su neophodni da bi se u ljudima usadio podstrek na činjenje djela koja su uzrokom postizanja pozitivnih promjena, kao i osvješćivanje da se ništa ne dešava stihijski, nego shodno uzusima koje je postavio Uzvišeni Stvoritelj.

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine