Kome se ne sviđa aktuelna vlast neka ponudi tokom izbornog procesa vlastite ideje i programe i legalnim putem pokuša zadobiti povjerenje i podršku naroda. Niko izvana ne može Turcima nametati i određivati šta je za njih dobro, koga i kako će birati na demokratskim izborima i kakav demokratski karakter društva, društvenih odnosa i vrijednosti će razvijati. Zar neko drugi više voli Tursku od samih Turaka pa se, navodno, brine za mjere koje se trenutno sprovode u cilju jačanja državnih kapaciteta i zaštite od vojnih udara i nelegitimnih političkih akcija kojim bi se moglo u budućnosti destabilizirati tursko društvo i dostignute demokratske vrijednosti.
Ovo su neke od poruka koje su novinari i medijski djelatnici iz balkanskih zemalja mogli čuti tokom petodnevnog boravka u Ankari i Istanbulu, od 23. do 28. oktobra, u okviru programa nacionalnog jedinstva, organiziranog od strane Direktorata za medije i informiranje Vlade Republike Turske.
Posjeta Velikoj narodnoj skupštini Turske i odvojeni razgovori sa predstavnicima tri najveće političke partije (AK partija, CHP i MHP), posjeta predsjedničkom kompleksu i razgovor sa Ibrahimom Kalinom, glasnogovornikom predsjednika Redžepa Tajjipa Erdogana, prijem kod Mehmeta Akardže, generalnog direktora Direktorata za medije i savjetnika turskog premijera, razgovor u Ministarstvu vanjskih poslova, potom posjeta Turskoj radio televiziji (TRT), medijskoj grupaciji Dogan (CNN Turk), zatim susreti sa porodicama žrtava neuspjelog vojnog udara, te otvoreni i na momente veoma polemični razgovori i diskusije omogućili su brojnim novinarima jasnije sagledavanje pogleda „iznutra“ događaja od 15. jula i neuspjelog vojnog udara u Turskoj. Svi naši domaćini i sagovornici, a bilo ih je iz pozicionih i opozicionih grupa, bez imalo sumnje tvrde, jer su se, kako kažu, u to osvjedočili, da je vojni udar izvršen od strane terorističke organizacije FETO na čijem čelu stoji Fethulah Gulen. Štaviše neki sugovornici ovu organizaciju stavljaju u istu ravan sa ISIL-om, te naglašavaju da ona po svojoj sofisticiranosti, sposobnosti infiltracije i prikrivanja stvarnih namjera prevazilazi do sada poznate slične organizacije u svijetu.
Naši sagovornici ne samo da ne ostavljaju mjesta bilo kakvoj dilemi u teroristički karakter FETO organizacije, nego ističu odlučnost i podršku poduzimanju svih potrebnih mjera u cilju prevencije sličnih scenarija i zaštite interesa i volje turskog naroda i države.
Iskustvo ranijih vojnih udara i prakse brutalnog potiranja izborne volje naroda, čini se, da je veoma senzbiliziralo turski narod. Dostignuti nivo slobode i demokratije, izrazito vidljiv stalni ekonomski razvoj i progres turskog društva u posljednjih petnaestak godina, a koji sa sobom nosi ekonomsko i materijalno blagostanje, još više je mobilizirao Turke da brane dostignute vrijednosti slobode i demokratije, a posebne one slojeve društva koji su u ranijim periodima bili po različtim osnovama marginalizirani i diskriminirani. Jasno je da će oni slojevi društva koji su, nakon marginalizacije i siromaštva, osjetili slast slobode, poštivanja dostojanstva, te ekonomskog prosperiteta braniti svoja prava i slobodu, što je turski narod pokazao masovnim izlaskom na ulice i hrabrim suprotstavljanjem naoružanim formacijama 15. jula 2016. godine.
Za udar na državni poredak, ustavni i zakonodavni sistem, te ubijanje i ranjavanje velikog broja ljudi neko mora odgovarati i to je, ističu turski zvaničnici, praksa svuda u svijetu. Također, njihova je dužnost da razotkriju terorističku mrežu i otkriju njenu infiltriranost u različitim državnim i društvenim strukturama, jer onaj ko je digao oružje na državu, ne zaslužuje da obavlja važne i osjetljive državne poslove. Bitan aspekt aktuelnih procesa u Turskoj jeste demaskiranje i otkrivanje pravog lica terorističke organizacije koja je izvršila vojni puč. Ta organizacija manipulira uzvišenim ljudskim idealima i plemenitim potrebama: vrijednostima i potrebama vjere, humanitarnog i edukativnog rada. Ona predstavlja savremeni kult, koji svoje prikrivene zle namjere i ciljeve zaogrće plaštom vjere, obrazovanja i humanitarnog rada.
Preživjele žrtve i svjedoci pokušaja vojnog udara ukazuju na nerazumijevanje zapadnog svijeta, govore o duplim standardima Zapada kada je riječ o volji naroda i demokratskim standardima u muslimanskim i evropskim državama, ilustrirajući to zapadnom podrškom vojnom udaru u Egiptu prilikom nasilnog svrgavanja demokratski izabranog predsjednika. Zapad nema moralnih ni profesionalnih principa kojih se drži u odnosima sa muslimanskim svijetom, Evropa ne drži do svojih obećanja, ostavila je Tursku samu da se nosi sa izbjegličkim problemom i još, usto, podstiče separatističke težnje kurdske zajednice.
Legitimno je pitanje zašto je lakše prihvatiti državni udar u Egiptu, ili fragmentaciju Libije, nego borbu turskog naroda da se njihova demokratska volja ispoštuje? Kome smeta turski izbor, turska narodna volja? Zar i druge demokratske države ne odlučuju autonomno o svojoj sudbini i nacionalnim pitanjima? Zašto takvo isto pravo ne bi imali i Turci?
Zaista, na neke argumente turskih zvaničnika i njihova pitanja teško je naći adekvatne i kredibilne kontra argumente i protupitanja. Sve dok postoji uvjerenje da neki krugovi na Zapadu ohrabruju pobunu i podstiču destabilizaciju Turske teško je govoriti o iskrenoj zabrinutosti Zapada i dobrim namjerama. Međusobno uvažavanje, poštivanje volje turskog naroda i prihvatanje Turaka kao ravnopravnih partnera predstavlja jedini način koji može osigurati mir, stabilnost, vladavinu prava i demokratskih principa. Ove vrijednosti ne smiju biti samo privilegija Zapada. Osim slobode i mira, poštovanja turske nacije i tradicije, legitimnih političkih i ekonomskih interesa ni Turci ni od koga ništa više ne traže i ne očekuju. Ali ne prihvataju da im neko drugi uspostavlja pravila ponašanja u vlastitoj kući.