Posljednji ispraćaj zaslužnog islamskog radnika

Pored Reis-ul-uleme, dženazi su prisustvovali predsjednici sabora, starješinstava, udruženja islamskih vjerskih službenika, zatim muftije, glavni imami, vjersko-prosvjetni referenti, profesori Islamskog teološkog fakulteta, doktori nauka, književnici, publicisti, istaknuti kulturni i prosvjetni radnici predstavnici islamskih institucija, veći broj hafiza i drugih islamskih službenika, studenti Islamskog teološkog fakulteta, učenici GHb medrese i velik broj građana Sarajeva. U ime Predsjedništva Udruženja pravoslavnih sveštenika dženazi je prisustvovao predsjednik, Krstan Bijeljac, a u ime Udruženja katoličkih svećenika, sekretar Predsjedništva, Marko Oršolić.

U nedjeljnim popodnevnim satima, 30. maja 1982. godine kroz Sarajevo se od usta do usta pronijela neugodna i potresna vijest da je u Kliničkoj bolnici, gdje je ležao nepuna tri dana, iznenada preselio na Ahiret prof. Hadži Husejn ef. Đozo, savjetnik Vrhovnog islamskog starješinstva Islamske zajednice u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i profesor na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, jedan od najzaslužnijih ličnosti za njegovo osnivanje i uspješan dosadašnji rad. 

U masi ljudi građana Sarajeva, mnogih mjesta iz Bosne i Hercegovine, kao i iz raznih mjesta sa područja drugih socijalističkih republika i pokrajina, bilo je mnogo uglednih ličnosti, doktora nauka, književnika, publicista, istaknutih  kulturnih i prosvjetnih radnika, visokih funkcionera islamskih institucija. Poput velikih bijelih cvjetova u šarenilu boja nošnje učesnika dženaze isticale su se ahmedije velikog broja islamskih vjerskih službenika, koji su tog dana pohrlili u Sarajevo da svojim prisustvom uveličaju dženazu i odaju posljednju počast velikom rahmetliji. 

Nevjerice u tu neprijatnu vijest svih onih koji su voljeli i poštovali hadži Husejn ef. zbog njegovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i velikog doprinosa u organizovanju i unapređivanju naše Islamske zajednice, prestale su onog momenta kad su sutradan u "Oslobođenju" pročitali obavijest o njegovoj smrti, koja je u svim sredinama gdje žive pripadnici islamske vjeroispovijesti izazvala iskreno žaljenje. Prateći njegov rad, svi koji su ga poznavali u času saznanja o njegovoj smrti bili su svjesni da svi muslimani naše zemlje gube velikog čovjeka i velikog i predanog islamskog radnika. 

Vijest o smrti prof. hadži Husejn ef. Đoze duboko je odjeknula, iznenadila i rastužila hiljade pripadnika islamske vjeroispovijesti ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u svim drugim republikama i pokrajinama, svuda gdje žive muslimani. Ambasadori i ostali diplomatski i drugi visoki predstavnici arapskih, odnosno islamskih zemalja bili su prvi koji su u ime tih zemalja izrazili saučešće Vrhovnom islamskom starješinstvu Islamske zajednice u SFRJ, Reis-ul-uleme i svim muslimanima Jugoslavije. 

U trenucima kada muslimani Jugoslavije proživljavaju duboko i istinsko žaljenje povodom smrti jednog od najistaknutijih islamskih alima koji su ikad živjeli na ovoj našoj rodnoj grudi, i u arapsko-islamskim zemljama, na univerzitetima, akadmeijama, u svim visokim forumima islamskih institucija i organizacija, profesori, učenjaci i drugi koji su imali prilike da se upoznaju sa Husejn ef. Đozom, sigurno iskreno žale za gubitkom takvog jednog čovjeka koji je svojim svestranim angažovanjem veoma mnogo doprinio afirmaciji islamske nauke u svijetu. 

Dok su se u Sarajevu vršile pripreme za posljednji ispraćaj rahmetli Husejn ef. Đoze, u mnogim džamijama širom Bosne i Hercegovine proučene su hatme i dove nakon podne ili ikindije namaza. Od časa saznanja o njegovoj smrti, do dženaze, za vrijeme dženaze i poslije, velikom rahmetliji širom naše domovine muslimani su proučili hiljade Fatiha, upućujući svoje molbe Allahu, dž.š. da se njegova smirena duša zadovoljna vrati svome Gospodaru, da ga Allah nagradi svojom milošću i džennetskim naseljem. 

Izražavajući veliko poštovanje prema Husejn ef. u želji da se pridruže svima ostalim u molbama upućenim Allahu, dž.š. da mu podijeli što više iz obilja Svoje milosti, hatme su proučili: jednu kolektiv GHb muške medrese, jednu kolektiv ženske medrese, zatim studenti Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, jednu zajedničku, službenici Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju. Odbor IZ Sarajevo, GHb vakuf i GHb biblioteka. 

Danas, u utorak, 1. juna 1982. godine već oko 14 časova u Begovoj džamiji počela se iskupljati masa vjernika. Dvorište džamije bilo je takođe puno prijatelja, poznanika i poštovalaca rahmetli Husejn ef. Oko 16 časova džamijske sofe bile su ispunjene do posljednjeg mjesta, tako da je velik broj vjernika ostao u džamijskom dvorištu da tu sačeka i klanja bar dženaze-namaz. Lica svih bila su ozbiljna i tužna, ali namjere jasne. Zamoliće Allaha, dž.š. da rahmetliju smjesti u Dženneti-firdevs. 

Među mnogim prisutnim tu se nalaze: Vrhovni poglavar Islamske zajednice u SFRJ, reis-ul-ulema h. Naim ef. Hadžiabdić; predsjednik Starješinstva IZ BiH, Hrvatske i Slovenije dr. Ahmed Smajlović; predsjednik Starješinstva IZ SR Crne Gore, Idriz Demirović i predsjednik Sabora IZ SR CG Ahmed Skejović; Delegaciju iz Makedonije sačinjavaju: predsjednik Starješinstva IZ Jakub Selimoski; vjersko-prosvjetni referent istog Starješinstva IZ Teufik Tahsin; glavni imam iz Skoplja Šaip Šerifi; referent Isa begove biblioteke, Fejzullah Zulhajrat i veći broj hafiza. 

Delegaciju Starješinstva IZ u Prištini predvodi član Starješinstva IZ i član republičkog i Vrhovnog Sabora IZ Muhamed Islami, zatim muftija iz Prištine Muharem Ramadani i predsjednik Odbora IZ Priština h. Sulja Mustafa. 

Tu su i predsjednik Predsjedništva Udruženja pravoslavnih sveštenika SR Bosne i Hercegovine, Krstan Bjeljac i sekretar Udruženja katoličkih svećenika SR Bosne i Hercegovine, Marko Oršolić. Delegaciju Udruženja islamskih vjerskih službenika iz Prištine predvodio je predsjednik Predsjedništva, Abdullah Žegrova, a u delegaciji su bili: Hajrullah-hodža i Ahmed Beriša. Tu je i hercegovački muftija, hadži Seid Ef. Smajkić, zagrebački imam i vjersko-prosvjetni referent, Ševko Omerbašić, zatim mnoge rahmetlije kolege, njegova rodbina, profesori sa islamskog teološkog fakulteta, studenti, đaci Gazi Husrevbegove medrese, školske kolege, mnogobrojni prijatelji, poznanici i poštovaoci. 

Dženazu rahmetliji je u haremu Begove džamije klanjao Reis-ul-ulema, a nakon obavljanja dženaze prisutni su krenuli prema Novom groblju, da bi se tu posljednji put rastali sa svojim drugom, prijateljem, saradnikom, kolegom, profesorom...

Odavno se ne pamti da je dženaze-namaz klanjalo toliko ljudi, koliko ih je bilo u momentu kada se klanjala dženaza rahmetli Husejn ef. Kad su oni koji su bili najbliži sa kamenog postolja digli tabut visoko iznad svojih glava, u srcima mnogih raslo je uzbuđenje i divljenje prema ljudima koji znaju da odaju počast zaslužnom čovjeku i priznanje istaknutom i vrijednom islamskom radniku. Na Novom gradskom groblju gdje je prevezen, tabut je od islamske kapele do kabura nošen od stotina ljudi sa visoko uzdignutim rukama. Bilo je gotovo nemoguće probiti se kroz to mnoštvo ljudi da bi se makar 2-3 koraka učestvovalo u nošenju dženaze. 

U masi ljudi građana Sarajeva, mnogih mjesta iz Bosne i Hercegovine, kao i iz raznih mjesta sa područja drugih socijalističkih republika i pokrajina, bilo je mnogo uglednih ličnosti, doktora nauka, književnika, publicista, istaknutih  kulturnih i prosvjetnih radnika, visokih funkcionera islamskih institucija. Poput velikih bijelih cvjetova u šarenilu boja nošnje učesnika dženaze isticale su se ahmedije velikog broja islamskih vjerskih službenika, koji su tog dana pohrlili u Sarajevo da svojim prisustvom uveličaju dženazu i odaju posljednju počast velikom rahmetliji. 

Kada je velika grupa hafiza i ostalih hodža na kaburu učila ajeti-kerime u toj velikoj masi učesnika dženaze vladao je pravi tajac. Daleko unaokolo izgovorene divnim glasovima i umilnim mekamima, odjekivale su Allahove riječi, koje su vjernici skrušeno i dostojanstveno slušali. 

U prisustvu stotina učesnika dženaze, od kojih su mnogi bili vidno uzbuđeni i potreseni, uz mnoge čak i glasne jecaje, nad kaburom Husein ef. održali suoproštajne govore Reis-ul-ulema, hadži Naim-ef. Hadžiabdić, u ime Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice u SFRJ, u svoje ime i u ime svih muslimana naše zemlje, zatim prof. hadži hfz. Ibrahim ef. Trebinjac u ime profesora Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu i, na kraju, student Dževad Hodžić u ime studenata istog fakulteta. Njihovi govori ostavili su najdublji utisak na sve prisutne, koji su sa groblja otišli u uvjerenju da su i govornici i svi učesnici dženaze svojim prisustvom priredili veličanstven posljednji ispraćaj velikom rahmetliji. 

Biografija prof. Husein ef. Đozo

Rahmetli hadži-Husein ef. Đozo potječe iz poznate i ugledne porodice, od oca Sulejmana i majke Hasibe, koji su mu dali islamski odgoj i još u doba djetinjstva ulili mu volju za upoznavanje islama. Rođen je 5.maja 1912. godine u selu Bare, u Ilovači kod Goražda. Osnovno vjersko obrazovanje sticao je u toku 1919. i 1920. godine, u mektebu u selu Šehovići, džemat Kreča. Muallim mu je bio poznati Rašid-hodža, inače sposoban i cijenjen kao dobar pedagog. 

Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Foči od 1921. do 1925. godine. Od 1925. do 1926. godine pohađao je nižu Merhemića medresu, a o d tada pa do 1929. godine učio je u Gazi Husrevbegovoj medresi u kojoj se istakao kao jedan od najvrijednijih učenika. Poslije toga Husein ef. Đozo nastavio je naukovanje na Šeriatsko-sudačkoj školi u Sarajevu, na kojoj je diplomirao 1933. godine, stekavši time zvanje šeriatskog sudije. 

Obdarem umom, voljom, temeljitošću i predanošću u radu, a uz to zainteresovan za dalje naukovanje, za sticanje najvišeg stepena islamske naobrazbe, Husein ef. se 1933/34. školske godine upisuje na kairski univerzitet Al-Azhar gdje je izučavao šeriatsko pravo za koju nauku je ispoljio izvanrednu nadarenost i 1937/38. školske godine diplomirao. Kao odličan svršenik Šeriatsko-sudačke škole u Sarajevu za vrijeme studija u Kairu dobivao je stipendiju od Vakufa u Sarajevu. 

Kao talenat za spisateljski rad i kao odličan student, koji revnosno proučava djela stručnjaka za šeriatsko pravo i individualno radi na svom što većem obrazovanju, Husein ef. je još kao student na Šeriatsko-pravnom fakultetu Univerziteta Al-Azhar sa arapskog na naš jezik preveo knjige "Ejuhel veled" i "Muslimanski kalendar". Po povratku u domovinu, tako reći kroz cijeli život sarađivao je u Glasniku Islamske vjerske zajednice, Preporodu, Takvimu i drugim listovima i časopisima. Njegovi napisi uvijek su izazivali najveću pažnju čitalaca i zbog interesantnosti tema i zbog visokog kvaliteta njihove stručne, odnosno naučne razrade. 

Husein ef. je u toku svoje dugogodišnje prakse vršio i dužnost vjeroučitelja, zatim profesora medrese, a od osnivanja Islamskog teološkog fakulteta i dužnost profesora na istom fakultetu. Kao istaknuti islamski radnik 1064. godine izabran je za predsjednika Izvršnog odbora Udruženja ilmije u SR BiH i na zahtjev članova na toj dužnosti ostao je do kraja 1979. godine. Bio je i glavni urednik lista "Preporod" – ranijeg glasila Udruženja ilmije, na kojoj dužnosti je ostao od početka izlaženja lista do 1972. godine i kasnije, od 1976. do kraja 1979. godine. 

Na dužnosti u Vrhovnom starješinstvu Islamske zajednice u SFRJ najduže se nalazio u posljednjem periodu, od 1960. do smrti. Na dužnosti savjetnika Vrhovnog starješinstva bio je od 1975. godine do kraja života. Husein ef. je u toku svoga života bio saradnik trojice ries-ul-ulema: rahm. Fehim ef. Spahe, rahm. Sulejman ef. Kemure i sadašnjeg reisa, h. Naim ef. Hadžiabdića. 

Preporod, 1. juna 1982.