digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Nismo smjeli spominjati da su nas četnici ubijali

Autor: Salih Smajlović Avgust 09, 2015 0

Kada smo nakon otvorenja džamije u Vragolovima navratili u naselje Dobrače, imali smo priliku slušati kazivanja o četničkim zločinima nad muslimanima, počinjenim u dva zadnja rata, u onom od 1941-1945.  i u ovom od 1992-1995. godine. Prvo nam je o četničkim zločinima u II svjetskom ratu pričao Rifet Ćustović, / punac Ferida Dobrače /, rodom iz Daničića kod Foče, gdje se zločin i dogodio

 

 

Četnici nas pronašli na spavanju u srpskim kućama

 "Da bi se nekako spasili od četnika"- kaže naš sagovornik Rifet Ćustović"- koji su atakovali na nas, mi, muslimani iz Daničića, po dogovoru sa Srbima, komšijama, sklonili smo se, negdje po dvojica, a negdje po trojica, jedne večeri 1942. godine, u njihove kuće. Ja i amidža smo otišli spavati kod jednog obližnjeg komšije.

Negdje oko tri sata po ponoći, četnici su zalupali na vratima i vikali  da se otvore vrata i svjetlo upali. Ja sam se prvi probudio i rekao amidži: " Evo četnika"! On je izletio i ispeo se na tavan, a ja izašao na vrata i vidio četnika kako je na pušku stavio bajonet i drži je na gotovs. Ispred drugih vrata su također bili četnici.

Onako preplašen, obratio sam se komšinici u čijoj kući sam zanoćio, rekavši joj:" Nemoj me kazati, živa ti djeca i pusti me da legnem među tvoju djecu". " Neću te kazati, kad si me zakleo djecom", reče ona. Ja sam legao među njenu djecu, kad četnici bahnuše na vrata. Jedan od njih nagazi na mene i na dijete komšinice, koje poče plakati." Nećemo mi dirati male četnike", reče on.

U strahu opazih kako su četnici uhvatili moga amidžu, tukli ga tu pred nama, a potom ga istjerali napolje i ubili ga. Po drugim kućama su također pohvatali naše ljude, odveli ih skupa u Miljevinu, tu ih tukli, ubili a potom njihova tijela bacili u jamu. Tada su četnici šestericu naših ljudi u Daničićima ubili i bacili ih u jamu.

" Ja sam, nakon što sam svu ovu strahotu vidio, izletio iz kuće, bez odjeće i obuće pretrčao 500 metara po snijegu visokom 60 cm., stigao do kuće, probudio čeljad i kazao im šta se desilo."

 

Nismo smjeli napisati na spomen-obilježju, da su petericu naših ljudi ubili četnici

 

Zijareteći mezarje u Dobračama sa našim domaćinima, Osmanom, Feridom i Hamzom Dobračom, proučili smo fatihe kod kabura Rašida i Hasnije Dobrača, roditelja rahmetli Kasima Dobrače, našeg poznatog alima. Tu je i kabur njegovog brata Ferhata i drugih rođaka. U istom redu je i mezar Raseme Dobrače, majke Ferida i Hamze, rođene 1914., umrle 1992. godine.

Njeni sinovi Ferid i Hamza nam ispričaše kako je njihova majka Rasema izgorjela u kući, koju su četnici zapalili početkom rata 1992. godine. Njeni posmrtni ostaci su pronađeni poslije rata i tu ukopani. Iz ovog mjesta ima osoba, žrtava četničkog zločina, koje još nisu pronađene.

Preko puta ovog mezarja, među drugim nišanima, nalazi se i spomen obilježje na kome piše: Dobrača Husein, Dobrača Šemso, Dobrača Hasan, Bahto Hasan i Karahmet Zajko, koji nedužno izginuše 1941. godine.

Na upit, kako su nedužno izginuli i ko ih je ubio, Osman Dobrača odgovori:" Njih su ubili četnici. U vrijeme komunističke vlasti nismo to smjeli napisati, jer tada, takvo obilježje, sa takvim natpisom, ne bi tu moglo opstati."

Nedaleko od ove lokacije, u masovnoj grobnici, među ostalim, pronađeni su posmrtni ostaci Avde Palića, heroja odbrane žepe, pukovnika Armije R BiH.

 

 

 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine