S akšamom nastupa Lejletu-r-Regaib, noć želja. Postidi se insan i tražiti od Boga osim zdravlja i pameti na sve ovo. I to sve češće. A dao nam dragi Bog svega. Prosipa  bereket po ovoj šaci mučenika koji biju svakodnevnu povratničku bitku, a koja im se svako malo učini presudnom. Bitka za opstanak u kojoj su uglavnom sami. Ali, Bog dž.š. je tu. I sasvim dovoljan. Eto, udari džemre i u zemlju pa ”izlipoti” što bi rekla moja mati koju sam jučer vodio da konačno podigne svoju debelo zakašnjelu federalnu penziju i civilnu invalidninu. Uspomene su nam to na rahmetli babu.

”Sve stvoreno učini se veselo”. Uglavnom mi ovaj mevludski citat svakog proljeća prolazi kroz glavu. Koliko slave Bogu velikome jednom rečenicom skovanom pretpostavljam jednim pogledom na vlastitu bašču, ružičnjak tekstopisca, čije srce vrije vrelom Istine, a u spomen na Pejgambera, alejhi-s-selam. Eto tako i ja nekako doživim i ovo džemre i mart, i prvi behar,  radost prve kahve na avliji s kojom počinje onaj ljepši dio povratničke godine, kada smo, ako već ništa, onda zaokupljeni cvijećem i baštom. Puni optimizma da će se predeverati i naredna zima kad ih se je nadeveralo i predeveralo evo već dvadeset.

No, dan nam ne bude sve kako valja, svako malo nam naleti tu i tamo pokoja budala (ili više njih) pa nas u znak zahvalnosti za sav naš trud i novac, radna mjesta, baklave o Bajramu i septembarske rebalanse budžeta, podsjeti na činjenicu gdje smo, ko smo i šta smo.

Isus Hristos pobjeđuje!?

Posjedio sam juče sa imamom Čaršijske džamije, Omerom ef. Redžićem. Porazgovarali o posljednjoj poruci koja se Bošnjacima Prijedora najčešće ostavi pred ovom džamijom. Naime, nepoznata budala (ili više njih) farbom boje zlata ispisala je pred kapijom poruku kojoj je najmanje mjesto baš tu. Osim pred kapijom, ”ukrasili” su i garažu, te susjednu zgradu na kojoj su dodali i lokaciju svog porijekla, po đilkošima poznato prijedorsko naselje Urije. Omer-efendija nije bio tu. Nalazio se na liječničkim pretragama u Tuzli.

”Zamisli ti, oni zovu mene da mi kažu kako je meni ostavljena poruka pred kapijom, pa me pitaju dal' da zovu policiju”, priča nam začuđeno Omer. Veli i kako mu je muteveliji Fudi odmah skočio šećer, te da mu već par dana uopšte nije dobro. Danas, veli, visoki broj devetnaest! Tim prije što živi u susjednoj zgradi na čijem ulazu je ostavljena ista poruka. Omer nam veli da je džematlijama rekao da, ako misle da je poruka ostavljena samo njemu, ne trebaju uopće zvati policiju. Dodaje i kako je jedan od kolega primjetio uvredljiv natpis već rano ujutro ali ga smelo, pa onako zbunjen nije znao šta da čini. ”Navikli valjda” dodaje Omer.

I dok slasno jedemo najnoviji kolač, majstoriju restorana uz Čaršijsku džamiju, tu oazu mira i ljepote i posljednji trag nečega što je ostalo da se spominje u onim sevdalinkama o Prijedoru i njegovoj čaršiji, priču okrećemo u drugom pravcu.

I za kralja gradska uprava nije dozvoljavala u cijelom centru izgradnju bilo čega visočijeg od njenog minareta. Komunističke vlasti su je odmah okružile sa tri užasna i siva betonska kloca. Ostala ona u svojem zelenilu da prkosi do kraja maja 1992.godine, kada je, skupa sa njom pometeno sve što je podsjećalo na Bošnjake ovog grada. Ali, da Bog dragi pobjeđuje i da je Svemogući, uvjerili smo se na njenom svečanom otvorenju na Aliđun 2008. godine. I doista, malo je ravnodušnih na džamijski sklad i ljepotu kompleksa usađenog u samom centru Prijedora, grada koji je i regulacioni plan zone Centar morao da usklađuje sa spomeničkim kompleksom. Jer džamija je, helem, i nacionalni spomenik države Bosne i Hercegovine i jedino mjesto u gradu gdje još uvijek može da vas obraduje državna zastava. Nigdje drugo u gradu je i nema.

Car careva, caruje nad carevima!?

Čaršijska džamija je do danas bila meta nekoliko napada. Kraj nje nam redovno godišnje defiliraju navijačke skupine. Uglavnom zastanu pred džamijom kraj koje je i administrativna zgrada Medžlisa IZ Prijedor sa brojnim sadržajima te prekrasnim imamskim stanom u kojem drhte kršna ženica Omerovica i njihove dvije prekrasne djevojčice dok babo snima da bi ”čuvenoj” prijedorskoj policiji imao pokazati bilo šta.

Kraj nje je i korzo kojim kao dio oficijelnih općinskih aktivnosti prodefilira i litija o Bogojavljenju, prolete i ”ravnogorci o godišnjici Dražine smrti”, ili negdje skoro i MUP-ovci RS, na čelu sa aktualnim ministrom Draganom Lukačom. Navikli na benigne ili nikakve osude, nismo ih očekivali ni ovaj put. Doduše nije ih ni bilo. Usput smo pročitali presmiješan intervju lokalnog gradonačelnika koji čak s dozom ponosa opisuje jedan grad na umiranju kojim stoluje. Doduše još malo, jer je Milorad Dodik najavio preuzimanje jednog od rijetkih bastiona neke ”drugačije” srpske politike.

”Po zvaničnom popisu stanovništva BiH iz 2013. godine Prijedor ima 89.397 stanovnika. Najzapadnije srpsko naselje koje ima status grada i siguran kamen međaš Republike Srpske. Grad Krajišnika, dobrih ljudi, koji vole slobodu i koji su tu ljubav u poslednja dva rata platili hiljadama svojih života. Čvrsto uporište DNS, jedne od najačih stranaka u Srpskoj. Sve značajniji privredni centar sa 15.000 zaposlenih, čija je prosečna plata oko 400 evra.”  Ovako u razgovoru za „Srbija danas“, u kratkim crtama, i bez imalo stida, barem glede ove brojke o zaposlenima, Grad Prijedor predstavlja njegov gradonačelnik Milenko Đaković, gurajući i u priči o prošlosti njegove Bošnjake u okvire konfesionalne skupine, (hoće reći tamo u okvire avlije Čaršijske džamije) nazivajući ih na upit novinara, ”njihovom” muslimanskom braćom.

Doista, do juče nisam znao šta uopće znači poruka ostavljena pred džamijom. Pojašnjenje sam dobio od prijatelja, pravoslavnog vjernika. Naime, Iс Хс Ni Ka, znači: Isus Hristos pobjeđuje. Krst sa ocilima, a ne ćiriličnim "C" već grčkim beta: "Car Careva, Caruje nad Carevima“ ("Βασιλεὺς Βασιλέων, Βασιλεύων Βασιλευόντων“), opet se odnosi na Hrista.

Usput dobijamo informaciju da je navedena budala (ili više njih) kružila oko Prijedora te isti simbol ostavila na još nekoliko specifičnih mjesta, na gradskom mostu, te mostu na Žegeru.

I rodi se Car od dina onaj čas, a u nuru utopi se svijet vas!

U pola priče u kojoj se najcrnjim humorom liječe povratničke rane pa i ova, naleti nam i Rezak Kurtović, umirovljeni vozač pokopnog preduzeća prijedorskog Medžlisa IZ. Tek onda nastaje graja i smijeh uz priče o martu ”koji kupi škart”, te ostale doskočice kojih u prijedorskoj Čaršiji nikada nije falilo. Posmatram ih tako sretne i vesele u prijatnom hladu Čaršijske džamije u samom srcu Prijedora i razmišljam o odgovoru na ovakve provokacije tih tamo gubitnika, kojima ništa drugo nije ni preostalo.

I onako je pitanje šta bi uopće i bilo i od onih 15000 uposlenih o kojima tako mudro zbori naš gradonačelnik da nije onih septembarskih rebalansa budžeta, za raju naviklu na državna jasla na kojima Bošnjaka u manjem bosanskohercegovačkom entitetu gotovo da i nema. Jer helem, kada se sabere koliko je prognanička lasta ostavila Prijedoru prije nego se vratila tamo negdje gdje joj mjesto nije, praštajući se suznih očiju i teška srca od teškom mukom ponovo podignutog gnijezda, u Prijedoru se nekako lakše prodiše. Barem u administraciji.

Nekako istovremeno spominjemo i Mirsu Ramića i njegov ”Cromex”, nove mašine i proizvodni pogon, novi asortiman proizvoda, nova radna mjesta, pa i za mlade Srbe, konstatirajući da je sve perspektivnije u rukama ovih kojima se šalju ovakve poruke bez mrve stida. Možda je pojava tog ”Cromexa” u stvari i najbolji odgovor. Zašto se uopće i osvrtati na onaj, u međuvremenu prekrečeni natpis.

Omer efendija dodaje kako ga nije trebalo ni dirati. ”Ja bih ga ostavio da stoji!” veli. Njima na sramotu. Gazda džamijskog restorana dodaje da je samo trebalo dodati nekom drugačijom bojom: ”Sjedi budalo!” I na tu njegovu prasnušmo u smijeh, a sunce nad Prijedorom nam nešto ljepše sinu.

U tom naleti i moja mati. ”Moj Huse meni ostavio da se ne napatim!” veli jadna otužno i nekako s ponosom. Valja ići i sijati baštu. Proljeće je. Valja nanovo urediti svoju, nikad dražu kuću i avliju. Velim i onim kuharicama na njihovu radost kako im je kolač vrh i da sve sam ide niz grlo. Na to ponovo prasnusmo u smijeh. Voli insan ovaj narod. Biti s njima ima smisla. A večeras se valja srediti, ibadetiti malo. Vjera je ovo i Ibrahimova i Musaova, i Isaova (ili Hristova), i Muhammedova alejhi-s-selam. Islam je ovo. Valja nam poželiti zdravlja i pameti prije svega. Noć je želja. A i ona budala (ili više njih), dabogda nam bolji bili.

Prva mubarek noć mjeseca redžeba je Lejletu-r-Regaib, nastupa uoči prvog petka u tom mjesecu, a muslimani je kao odabranu noć obilježavaju u ibadetu

Vjernici se raduju mubarek noćima, jer čovjek svjestan Boga – prije negoli pogleda ka Nebesima - gleda u sebe. Mubarek noći su dodatno ohrabrenje da vjernici svoje najglasnije i najskrovitije želje predaju Utočištu - Gospodaru svjetova. I zbog toga je ova noć prilika da preispitamo svoje ciljeve, strasti i želje za budućnost i kao i za svojevrsno godišnje ‘podvlačenje crte’.

Nastupio je redžeb – stigli su učajluci

Među muslimanima Balkana izraz učajluci je zajednički naziv za mjesece redžeb, ša›aban i ramazan. U njima se nalaze četiri mubarek noći, to su: Lejletu-r-Regaib, Lejletu-r-Berat, Lejletu-r-Miradž i Lejletu-l-Kadr. Ove noći su za ljude - za otvorene razgovore s Bogom u kojima čovjek sebi otkriva ono što je Bogu znano, a što mu može biti od pomoći u susretu sa svijetom oko sebe. Kome, do Bogu, kazati svoje želje, nemare, grijehe i nade – i tako se susresti s njima? S kim se bez zadrške, do s Bogom savjetovati o svojim prioritetima, i tako se susresti s mogućnostima i ograničenjima? Zbog toga su duhovni velikani mubarek noći opisivali kao vodu koja se susreće sa suhom zemljom. Redžeb je jedan od četiri mjeseca sigurnosti i mira. Nepovredivost njihovu spominje i Kur’an: Od kad je stvorio nebesa i zemlju Allah je propisao da je broj mjeseci dvanaest od kojih su četiri sveta, u njima sami sebi zulum ne činite (kršeći Allahove zabrane i granice)!“ (Tevbe 36). Redžeb je i mjesec muštulukdžija ramazana, u kojem se otvaraju mnoge mogućnosti vjernicima, a između ostalih mogućnost za kultiviranje višeg nivoa svijesti o Božijoj milosti i prisutnosti.

Noć želja – prilika tragaocima

Prilike koje pružaju mubarek noći nisu dragocjene samo za duhovni razvoj, nego su neophodne kao prilike u kojima se pravi iskorak u sprječavanju jednoličnosti ustaljenog ritma koji može voditi ka uspavanosti. Tačnije onoj vrsti uspavanosti u kojoj čovjek ne vidi sebe kao halifu, namjesnika na Zemlji - nekoga ko može iza sebe ostaviti bolje od onoga što je naslijedio, ko svojoj djeci kreira prostor za budućnost, ali ne u ostavštini koja podrazumijeva samo materijalno blago, nego i duhovni ambijent u kojem će oni odrastati.
Lejletu-r-Regaib, Noć želja, također poznata kao Noć nade, prilika je da se krene u potragu za dubljom vezom s Bogom i osnaži duh na putu sunneta Božijeg Miljenika Muhammeda, a.s.
Za ovu noć se u muslimanskoj narodnoj tradiciji vjeruje da je to blagoslovljena noć u kojoj je suština Poslanika Muhammeda a.s. prešla od njegovog oca na njegovu majku. S obzirom na to da je Muhammed, a.s. kulminacija vjerovjesništva na Zemlji i da je poštovan kao “Pečat poslanika”, i “Milost svjetovima“ razumljivo je da je muslimanima ova noć važna jer je milošću Božijom u njoj otpočela posljednja vjerovjesnička priča.
Prema tome, mnogi muslimani širom svijeta koriste ovu priliku za dobrovoljne ibadete i zahvalnost Bogu na onome s čime je pejgamber Muhammed, a.s. poslan. Ova noć je prilika i možda prvi korak za prihvaćanje i razumijevanje Božije milosti kakvu nam opisuje hadis u kojem je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno”.

Lejletu-r-Regaib – nafile i običajna duhovna praksa

Prema muslimanskom učenju čin nafile dobrovoljnog ibadeta ima svoju vrijednost i važnost u tome što tragaocima za Božijim zadovoljstvom otvara jedinstvenu mogućnost namjerne i ciljane kultivacije svijesti i vjerničke pažnje kroz duhovnu praksu. Duhovna praksa daje mogućnost duhovnog rasta, jer traži da insan pred Bogom rastvori sebe, svoj ego i skine veo koji sprječava harmoniju s Božijom odredbom, te mir sa sobom i svijetom.
O vrijednosti nafila najbolje govori sahih hadis koji prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.“

Post

Preporučuje se da se dan, dakle prvi četvrtak mjeseca redžeba u kojem pada noć Lejletu-r-Regaib posti. Post je stroga obaveza u mjesecu ramazanu (obaveza je još i post keffareta, te prema nekim učenjacima i zavjetni post), a u drugo vrijeme, kao Bogu ugodno djelo može biti sunnet, mendub - pohvalno djelo i nafila – dobrovoljno djelo.
Nafila - dobrovoljni post, namaz ili drugi ibadeti ne mogu zamijeniti farzove tih ibadeta. Nafila ima svoj smisao i vrijednost ako se izvršavaju farzovi i ona kao dodatni ibadet je za osobe koje se žele još više približiti Uzvišenome Bogu. 

Dobrovoljni namaz

Dobrovoljne namaze možemo klanjati u džamiji, u sopstvenom domu, na otvorenom i na svakom drugom čistom mjestu. Međutim, nafile je najbolje klanjati u kući, osim onih koje je Poslanik, a.s. klanjao na otvorenom ili u džamiji. Najvrjednija nafila je ona koja se redovno obavlja.
U ovoj noći se između akšama i jacije može klanjati dvanaest rekata dobrovoljnog namaza salatu-r-regaib. Ovaj namaz se klanja tako da se na svakom rekatu poslije Fatihe uči sura El-Kadr tri puta i sura Ihlas dvanaest puta. Selam se predaje svaka dva rekata.

Salatu-r-regaib

1. rekat
• Subhaneke
• Euzu bismila
• Fatiha
• Sura El-Kadr, 3 puta
• Sura El-Ihla, 12 puta
2. rekat
• Bismila
• Fatiha
• Sura El-Kadr, 3 puta
• Sura El-Ihlas, 12 puta
Nakon što se završi dvanaest rekata, preporučuje se proučiti salavat na Muhammeda, a.s. sedamdeset puta.
• Allahumme salli ‘ala Muhammedi-n-nebijji-l-umijji ve ‘ala alihi ve sahbihi ve sellim
Zatim se učini sedžda na kojoj se sedamnaest puta uči:
• Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbu-l-melaiketi ve-r-ruh.

Vrativši se sa sedžde uči se dova: “Rabbigfir verham ve te džavez ‘amma te’alem inneke ente-l-e’azzu-l-ekrem. Rabbena atina min ledunke rahmeten ve hejji’ lena min emrina rešeda.“
A, onda se ponovo vratiti na sedždu i proučiti: “Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbul-melaiketi ver-ruh.“
Nakon toga, se mogu učiti i dove prema želji. Napominjemo da su ove prakse potpuno neobavezne, i one su samo prilika da se iskoristi jedna noć za posvećeniji susret sa sobom i Bogom. Ne treba osjećati krivicu, sramotu ili nedostojnost ako se propuste, jer bi to bilo suprotno pravilnom i produktivnom pristupu duhovnoj islamskoj praksi.

Lejletu-r-Regaib – nafile u džematu

Pored posta tokom dana i klanjanja salatu-r-regaib namaza postoje prakse koje se prakticiraju i u džematu, kao naprimjer zikr i noćni namaz.
Zikr u samoći, ali i u džematu prema hadisima i preporukama Božijeg Poslanika, a.s. imaju veliku vrijednost. Ebu Hurejra r.a. i Ebu Said r.a. kažu da su čuli Poslanika s.a.v.s. da je rekao: ”Skupovi u kojima se uči Allahov zikr su okruženi melekima sa svih strana, milost Allahova i sekine (mir, blagoslov, spas) se spušta na njih, i Allah Uzvišeni ih hvali melekima Svojim.”
Enes, r.a. kaže: ”Poslanik, a.s. je rekao: ”Kada se grupa ljudi sastane na nekom mjestu da čine zikr samo za Allahovo zadovoljstvo, melek sa nebesa im poviče: ”O, vi ljudi, vaši grijesi su oprošteni, i zamijenjeni sevapima.”
Noćni namaz je preporučen vjernicima, a prenosi se da je Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: “Najbolji namaz nakon farza jeste noćni namaz.” Hadis je vjerodostojan i bilježi ga Muslim.
U jednom drugom hadisu se prenosi da je rekao Allahov Poslanik: „Oporučujem vam noćni namaz, jer zaista je to put dobrih prije vas, čin približavanja Allahu Uzvišenom, on odvraća od griješenja i briše grijehe.“ 
Allahu naš, podari nam bereket u redžebu i šabanu i podari nam da dočekamo ramazan!

Medžlis IZ Prijedor, kojeg potpisuje predsjednik Medžlisa Edhem Delić, izdao je saopćenje u vezi s oskrnavljenjem vakufskih objekata u Prijedoru.